Poezija

Lišće se bori da opstane
da ne padne... Ali, nema
mu spasa... Opada sve
više i više... Tepisi njegovi
svuda su...

Šušte dok hodamo...
Puštaju zvuke,
mirise, obuzimajući
naše duše... Ulice, parkovi
trgovi, puni su tih tepiha
jesenjeg lišća...

Boje i čari jeseni...
Lepota sunca, lepota
i mirisi opalog lišća... Lepota
zaljubljenih duša... Danas
sada... Ovoga minuta i
trena...