category: Generalna
Inspiracijo, gde si! zašto te nema... Nema te da dođeš, da ostaviš trag, bilo tužan ili radostan... Inspiracijo!... Inspiracijo! šta mi to radiš i činiš... Dođi, javi se, ne boj se makar tugom bila obojena!... Inspiracijo, dođi... Javi...
Igra, trka... Lopta i poljana. Ali ne kakva poljana, već naše mesto naš kutak odrastanja... Poljana beše, naša mala "grbavica" iz milošte je tako zvasmo. Sećanja sada davna ipak ne blede i otimaju se zaboravu... Na Grbavici, na dva...
Noć zimska, hladna Decembarska... Bol u glavi širi se sve jače... Ne prestaje. Stisak prsta na slepoočnicu, jednu pa drugu pa istovremeno u nadi da će bol popustiti i iščeznuti... Noć zimska... Hladna Bol boli i ne prestaje... Zašto Bol... Boli ?...
Žene, majke... Ta divna bića okružuju muški rod, oplemenjuju ga svojom pojavom. Ta lepota ženske duše, ti naši dragulji... Ti biseri postojanja... Žene, majke... Duše plemenite naše, naši borci... Naše lavice života... Priznanja...
Čuo je pesmu petlova i lavež pasa... Budilo se novo jutro novi dan... Nemir pod kožom koji je imao... Blago je nestajao... Očiju snenih, lica znojava dočekao je javu... Košmar glave, košmar tela... Košmar sna... Novo jutro... Nova java Novi dan......
Oktobarska, kasna jesen... Hladna i maglovita jutra... Sunca još nema, teško se pomalja... Lišće se bori da opstane da ne padne... Ali, nema mu spasa... Opada sve više i više... Tepisi njegovi svuda su... Šušte dok hodamo......
Ноћ октобарска, хладна... Ситна киша сипи и праши, док ходамо, док топимо метре... Пред нама... Тај ход, по киши... Која више праши него сипи није сметња у...
Пријатни ветрић јесењи играо се косом њеном, лице јој голицао и плесао по души... Она је све то мирно посматрала, упијала и руком усмеравала... Тај плес...
Voleo je da ode, iznenadi... Pojavi niotkud, onako kao slučajno, usput a u stvari smišljeno... Voleo je... Da je iznenadi, da sedne na klupicu, onako neobavezno gledajući u pravcu njenog dolaska... Voleo je... Tu malu klupicu, taj osećaj susreta, tu lepotu iznenađenja,...
Volela je... Oči boje tuge... Oči koje dušu rane u čežnji za radošću... Volela je... Te oči tuge, samo onako kako je ona znala... Volela i čekala da radost zameni tugu... Posmatrala ih je... Divila se, dok je prijatna toplina plesala po duši...
Da ti kažem nešto... Kaži ! Pa ne znam kako... Reci, već jednom ! bilo kako... Pa znaš... Stvari nisu uvek crne i bele već... Znaš na čega mislim - Ne znam, čoveče... Šta hoćeš od mene, već jednom... Pokušavam da ti kažem...
Oh, devojko, ženo... Lepoto neprevaziđena gde si dosad bila ? Gledao je tu lepotu svakog jutra gotovo u isto vreme... Oh, devojko, ženo... Inspiracijo jutarnja ! Lepršavog hoda, lepote pokreta... Divio se, upijajući svaki delić nje... U tom kratkom putu, kriveći...
Put od lepih, toplih očiju do onih tužnih više nego je tanak... Sve se promeni u trenutku, u sekundi... Vrtoglavom brzinom zamene se njihove boje... Svako živi i čeka neki svoj dan... Sat i tren...
Julska noć... Prijatna, tiha... Mirna. Samo nešto šuška, narušava tu pitomost noći... Nešto malo... Vidi se... Kad ono mali jež... Vešto se kreće pod okriljem prijatne noći... Traži nešto. Lišće šušti......
Ko to umara... Naše majke, bake, žene, devojke i sestre...? Ko ih umara svaki dan sve više i više... Sva ta, lica naših majki, baka, žena devojaka i sestara, dovoljno govore, čim se u njih pogleda... Ima li odmora za njih ? Ima li pomoći u kući ?...