category: Generalna
Puštala je kosu... Tako je htela i istrajavala ali boju nije dirala... Poneke sede vlasi, pretvoriše se u ženu crnku... Očiju bademastih, duha nemirnog ali punog topline... Ta nekad gusta i čvrsta kosa postala je meka kao svila kao nikad do tada... A, On... Divio se toj...
Na maloj klupici pod okriljem prijatne letnje noći, sedi zaljubljeni par... Prijatni vetrić, mrsi im kosu, golica lice dok prsti plešu i šaraju po dušama... Stopljeni jedno u drugo u zagrljaju čvrstom, ništa ne vide, niti ih išta dotiče...
Posebna je... Obojena zimskim ruhom došla je toga dana okupana suncem meseca Februara... Posebna je... Iznenadna, tiha... Sa čarobnim sjajem oka dva... Duša dveju, spojenih u jednu i... Jedinstvenu... Posebna je... Zato što je lepota moći... Dodira, čini...
Vreme i godine... Prohujala mladost ostala su nepovratno za... Nama. Slike toga vremena... Pomalo blede... Ali bore se i odolevaju istom... Svaka nova bora... Seda vlas... Svaka crta useknuta na licu, govore i ukazuju na pređene kilometre života... Stari se... Tiho... Polako......
Ovoga puta... Sneg nije padao kako obično biva u vidu onih krupnih zrnastih pahulja... Te krupne... Zrnaste pahulje zameniše one obične raznih oblika, lako topljive ali dovoljne da dočaraju sve čari zime... Bile male, topljive... Ili suve i zrnaste......
U potrazi za... Srećom prolaze nam dani, meseci i godine... Čekajući sa neizvesnošću šta će nam doneti novo jutro... Dan ili Noć... Sreću u najvećoj... Meri, čine one male sitne stvari kojima se zadovoljavamo... I zbog kojih se lepše osećamo... Ona...
Oboje su... Mirni i tihi, prijatne spoljašnosti a srca čistog i duše plemenite... To je ono... Kad se pogledom razumeju... A kad ćute, kao da... Govore.
Dođi dušo... Da ti nešto šapnem Dođi, ne boj se... Duša, duši šapuće... Reči tihe nežne i... Lepe. Dođi dušo... Da ti nešto šapnem... Osećaš li, taj mali tihi... Iskreni šapat čist kao suza u oku pun topline...
Stajao je tik uz nju... Uz ženu crnku, lepih crta lica, očiju zelenih a... Pogled nežan i pitom... Miris parfema osećao je, upijao ga... Udisao... Punio pluća i krišom posmatrao ženu crnku... Lepih crta lica, očiju zelenih a nežna pogleda... Trudio se da bude diskretan, da im...
Oči tužne, pogled pitom.. Opčinile su je... Posmatrala je te tople oči... Ta oka dva... Oka puna tuge... Videla je te tužne oči, a opet pune topline... Ostala zadivljena dok je prijatna toplina plesala po duši... Blago rumenilo prekrivalo je njeno svetlo lice... Belu kožu, iako...
Sedeo je usamljen... Gledao u vodu pitome reke... Gledao... A mislima odlutao, daleko u prošlost... Tu istu prošlost, daleku... Koja se nikad više neće vratiti...
Ljubio je jako… Strasno a da toga nije bio svestan… Ta moć…Ti poljupci, lepota dodira... Čarobni rad prstiju… Odavao ga je sve više… I… Više…
U plićaku malom brčkalo se jato golubova.. Kvasilo se i vodu pilo…. Taj ples… Krila njihovih.. Ta igra u vodi… Ukazivala je na moć i lepotu slobode… Brzim pokretima… Uzimaše vodu.. Oni malo veći se onako kočopere kao da je plićak samo...
Osećaj gubitka nekog svoga... Onih najbližih, gubitak ljubavi prati nas dok živimo a kako vreme prolazi, uviđamo koliko je taj gubitak veliki i... Nenadoknadiv. Sećanja naviru... Prisećamo se svega lepog i onoga manje lepog ali sve je to deo nas... Gubitak najbližeg i voljenog...
Da može Sat sa Petrovaradinske tvrđave da govori, bolje bi dočarao osećaj njenog prisustva... Stajala je tamo... Svetlosti noći obasjavali su lice, a vetrić blagi igrao se njenom kosom iz više boja... Posmatrao je opčinjen... Njenom pojavom, nemoćan da učini nešto...