category: Generalna
Padaju kapi, male, sitne lupkaju a ne umore se... Lupkaju o oluke, zvuk se čuje, ali one i dalje... Padaju... Padaju Sitna kiša, prkosi... Pada, neke malo nervira, neke umiruje... kap po kap... Tiho... Tiše... Ali ne prestaje. Noć je davno odmakla, sitna kiša sipi, ne...
Bio je već uznemiren... Ništa se ne dešava, sve je stalo a osećaj gubljenja samopouzdanja dodatno ga plašio i dušu činio uznemirenom... Bio je već uznemiren... Usiljavao nešto, što nije išlo... Nešto što je po svaku...
Noć je polako prekrila krovove kuća…Jedna usamljena duša hoda, a blagi vetar mrsi joj kosu, golica lice… Sama je… Opalo jesenje lišće, šušti pod njenim laganim koracima, uz preplitanje boja i zvuka odmakle jeseni.. Tamna je noć…Ima...
Imao je lepe zelene oči, oči pune topline imao je svega po malo a ničega previše a opet te tople oči, postaše tužne... Koliko li je samo danas na ovom svetu tih lepih, zelenih...Tužnih očiju... Put od lepih, zelenih toplih očiju do onih tužnih danas je vrlo...
Bila... Plava, crnka ili crvena, žena je je veliki dragulj koji stiže na sve strane...Nema gde ne stiže, bilo kuća, posao...Bilo svuda... Plava, crnka, crvena...Ili...I nije tako važno, važno je kako se oseća važan je osećaj promene i ličnog zadovoljstva...A ako...
Premotati sećanja, svako bi trebao, ako ništa drugo onda sebe radi.. Sećanja su ta koja ostaju, urezana i podsetnik na vremena davna.. Vremena davna, a opet tu su... Lebde oko nas i naših očiju.. Premotavati sećanja i nije teško, što zbog stvari koje su...
Noć je duboko odmakla... Tama spolja, tama oko srca..Jedno svetlo još uvek svetli.. Prkosi tami. Očiju snenih... Pišem ove redke a najradije bih sklopio oči na tren.. Tren zaborava... Tamnu noć... Polako prekrivaju oblaci ipak upaljeno svetlo daje nadu i pruža šansu...
Susret sa tobom, poput leka je za dušu..Blagi dodir, titraj srca, praćen onim nežnim dečjim pogledom. Radost trenutka obuzima naše duše...Duše koje žele da večno traje... Zašto...Sve što je lepo, ipak kratko traje.....!!
Za sreću malo treba... Malo truda, parče slobode i jedna klupa... Jedna usamljena klupa za srca dva. Te duše dve na usamljenoj klupi...Dodiri, pogledi... Govor usana i razmena nežnosti činila je lepotu trenutka srca dva... Za sreću malo treba... Uveriše se duše dve i...
Traži se mesto pod suncem za jednu usamljenu dušu....Eh, koliko je samo danas tih usamljenih duša. Sve što je lepo, plemenito, u isto vreme neshvaćeno, teško nalazi srodnu dušu.Prepoznati dobru dušu može samo onaj, ko zna da voli, oseća......
Nije mogao obuzdati njen temperament, trudio se...Devojka crne kose, toplih očiju razbuktavala je strast.... Savršeno miran divio se čarima devojke, nemirnog duha... Ona je ipak želela nešto "jako"..stameno, teško je prihvatala njegovu mirnoću, pitome oči,...
Iskrenost, šta to beše ! Iskreno javi se ! Iako ušuškano u svoj oklop traži svoje mesto..Mesto pod suncem ovoga neba. Iskreno javi se ! Ne stidi se, uvek si dobrodošlo, ma gde bilo i nalazilo se... Iskreno javi se ! Sada si više nego ikad...
Bledi li dobrota ! Bilo jutro, dan ili noć.. Dobrota ne zna za podele..Dobrota je uvek.... Kada treba pomoći i učiniti dobro delo. Dobrota je u duši čoveka, koji zna da oseća i poštuje sve one koji su u nevolji.. Dobrotu svako ima, samo ili je ne prepozna ili nije bio u...
I danas.... Neko će se useliti u nečije srce.. Neku dušu.... A neko će... I dalje čekati i patiti..Tražeći svoju srodnu dušu... A...Neko je .. Neće nikad ni... Čekajući, imati... Tužno..Ali... Neutešno...
Ovoga dana, sata i trena lomi se neko srce.. Svesno ili nesvesno, neko ga ipak lomi, krcka.. Ovoga dana, sata i trena jedno srce pati...Jedna duša traži utehu, grca u suzama...A opet se bori.. Najlakše je slomiti, jedno malo i majušno srce, a opet veliko.. Za sve...