category: Generalna
Pamtim Ono... Lepo, dečje pitomo iskreno... A čisto... Pamtim Ono... Prirodno, moralno... Ono IN a sada nažalost OUT... Pamtim Ono... Što nekad beše... Razdragano, veselo i životno... A, opet nestalo... Pamtim Ono... I još mnogo toga, čega nema sada... A, bilo ga...
Očiju pospanih, pogleda odsutnog, sa nemirom u duši borio se sa mislima... Po krevetu... Se prevrtao, osluškujući i nadajući se nekome i nečemu... Samoća čini svoje... Plete mrežu oko njega tiho i polako... A, On kao da nema snage, da se odupre i odbrani... Da se...
Pojavila se iznenada, onako kada se najmanje očekuje... Stvorila se vetrom proleća... I ostala u njegovom srcu i duši... Vetar proleća... Donosi, lepotu, radost, svetlost života i mir u duše... Posmatrao je... Vetar proleća, njegov ples u kosi... Tu lepotu kose koja...
Ovoga dana, sata i trena... Na ovome svetu su ljudi, kojima se ne zna broj... Ljudi okruženi samoćom... Koja ubija tiho i polako... Ovoga dana, sata i trena... Kuva se negde kafa, negde jelo... Ali, to je jedna kafa, jedno jelo... Jedan tanjir, jedan pribor... Jedna velika samoća... Svako...
Osećaj kad vam srodna duša stavi, glavu umiljato na rame... Osećaj... Da vam nešto mili ispod kože, sve treperi... A srce brže kuca... Istinski je osećaj, dveju srodnih duša koje znaju da vole i osećaju... Tada...Ples prstiju u kosi može da...
Lepog glasa, srednjeg stasa... Očiju toplih, a pogleda pitomog... Plenila je sve oko sebe... Gledali su je čežnjivim očima punih topline i požude... Bila je san prolećne noći... Taj san, te prolećne noći, borio se da postane java... Java ili san... Ostali su ipak...
Da je sreće... U svetu ovome bilo bi puno duša romantičnih... Da je sreće... Duše romantike ove naše, ne bi bile same... Da je sreće... Emocije bi bile još veće... Ovako svako svoju sreću kuje kako zna i ume...
U maloj kućici... Svoga kutka, igrale se male, dečje duše... Igrale se veselo... Onako kako samo znaju, te male... Duše dečje... U kućici maloj... Od kartona, sve je odisalo lepotom igre... Ta mala... Kućica od kartona vratila je sećanja tih dečjih duša......
Jedne prijatne... Noći u parkiću malom rodila se ljubav... Parkić i njih dvoje u zagrljaju punom topline. Te prijatne... Noći u parkiću malom čvrsto zagrljeni ništa nisu videli, čuli... Ništa ih nije doticalo, pa čak i retki prolaznici uz...
Posmatrao je... Njeno lice, pogled, oči... Pitomi pokreti ukazivali su, staloženost, mirnoću... Posmatrao je... To nežno, krhko biće... Tu dušu koja pleni... I Oplemenjuje sve u njenoj blizini... Posmatrao je... I divio se... Znao je da su... Slični i usamljeni, a opet......
U mesecu Aprilu... Jednog lepog dana okupanog suncem, sreli su se... On je došao ranije, kao izvidjač u svojoj misiji... Ona... Malo kasnije... U mesecu Aprilu... Gledao je kako mu ide, u susret... Susret koji su željno iščekivali, za koji su živeli, ali i tremu...
Malo sivo... A više belo mače... Uživa u svom kutku... Baš uživa... Malo sivo... A više belo mače.. Nežnog pogleda, stava uspravnog, očiju toplih... Očiju koje sve vide... Malo sivo... A više belo mače.. Radost su dece male, ali i one velike i najveće.
Iako je udata, to ga nije sprečilo da je obaspe morem poljubaca... Topila se... Njenu belu kožu, svetao ten ljubio je takvim žarom kao da će mu "pobeći"... I da neće biti sledećeg puta...
Išli su zajedno u školu... Sedeli u istoj klupi, vraćali se zajedno kući... Nekad mala "Musavica" sada je zrela i uspešna žena. Imala je sreću... Život je ipak mazio. ON... Međutim, nije je imao, prilično se "Smanjio-skratio"... Više ni...
Hej, dečače mali, očiju sneniih, još spavaš... Hajde, budi se... Mora se ići...Tata te čeka... Noć je odmakla, vreme da se krene na put, put u neizvesnost... Put koji se mora obaviti, put nade ali i strepnje. Šta je to toliko važno, da se mali dečak budi u sred...